Socijalni faktori u nastanku bolesti zavisnosti

Tema: Socijalni faktori u nastanku bolesti zavisnosti.

Govori Prof. dr Aleksandra Dickov, psihijatar.

Projekat podržao Pokrajinski sekretarijat za zdravstvo.

VIDEO

TRANSKRIPCIJA

Socijalni faktori su vrlo bitni u nastanku i  razvoju bolesti zavisnosti. Kada govorimo o socijalnim faktorima, s jedne strane mislimo na porodicu kao jedan vrlo značajan socijalni sistem, a s druge strane društvo i okruženje u kome se ljudi nalaze. Zavisnost je, kako su nekada govorili, đavo u prahu, i zaista u radu sa zavisnicima, puno puta smo se uverili da se stvari toliko iskomplikuju na najneverovatnij način, pa tako zavisnosti kreću u periodu puberteta i adolescencije. S jedne strane, ako pogledamo tu postoji porodično opterećenje, navike koje se prenose iz porodice, i nažalost, porodica nema mnogo čime u ovim periodima da se pohvali.

Porodice su dosta otuđene, opterećene problemima i imaju puno loših navika, tako da s jedne strane, porodica i ne obraća puno pažnju na fine detalje koji bi ukazali da dete ulazi u problem zavisnosti. Ukoliko se posumnja, naše iskustvo govori da roditelji vrlo često to prepisuju adolescenciji, smatrajući da je dete zbog toga neobičnog ponašanja, da izbegava školu, ne ispunjava obaveze, da postaje neprijatno.  Na taj način opet dolazi do značajnog gubitka vremena koji mi kasnije kroz terapiju teško možemo da nadoknadimo.

Ako pogledamo još jednu karakteristiku tog perioda odrastanja, to je vreme kada se oni odvajaju od porodice i kada pokušavaju da se približe svojim drugovima, a mi u tom momentu srećemo sredinu u kojoj su vrlo dostupne raznorazne psihoaktivne supstance, od alkohola pa do droga. Sve ovo mlade uvodi u taj svet zavisnosti iz koga nekada mogu nastati dosta veliki problemi koji se kasnije razvijaju. Psihijatrijski gledano, u periodu puberteta i adolescencije, od 17-22. godine počinju psihijatrijski poremećaji i često se događa da početak psihijatrijskog oboljenja kreće sa lošim doživljajem.

Dete se oseća nesrećno, tužno i bezvoljno, i da bi na neki način pomoglo sebi, uzima alkohol, marihuanu, heroin, ekstazi popravljajući to stanje, i tako polako klizi u zavisnost. U poslednje vreme srećemo tzv. simptomatske psihoze. Na tržištu do pre 10 godina nismo imali takav broj zloupotrebe marihuane praćene raznim psihijatrijskim poremećajima. Danas često viđamo mlade koji uzimaju marihuanu, a kao posledicu toga razvijaju stanje potpunog duševnog rastrojstva praćeno halucinacijama, sumanutostima. Njima se priviđaju stvari i imaju pogrešne načine razmišljanja, što uslovljava dolazak u bolnicu. To su nove sintetske droge koje se polako pojavljuju na tržištu, tako da je to nova dimenzija problema koju ti socijalni faktori vuku.

Porodica kao izuzetno značajan faktor nosi potencijal, jer ukoliko je u porodici bilo nekakvih problema ili poremećaja, na taj način dete dobija taj gen i veću sklonost ka razvoju zavisnosti. Sa druge strane, porodica bi trebalo da bude vrlo spremna da prihvati zavisnika i da mu pruži adekvatnu pomoć. Za razliku od toga, mi često imamo roditelje koji ne prihvataju naše savete i okreću se drugim alternativnim metodama, rade stvari za koje mi ukazujemo da su potpuno pogrešne, i onda se na kraju razočaramo i mi i oni, jer terapijski uspeh nije onakav kakav jeste. Ono što bi bila poruka kada su socijalni faktori u pitanju je da se što više pažnje posveti deci, i to promeni ponašanja koje su vrlo fine i suptilne – promeni navika i načina odgovora na obaveze koje imaju. Ukoliko roditelji posumnjaju, bolje proveriti nego da ostave sumnju jer iza nje može mnogo toga da se krije.

Devastirana porodica, nemanje vremena za praćenje i prepoznavanje suptilnih signala i poremećaja ponašanja,vodi u raskorak s otkrivanjem i lečenjem problema unutar ličnosti koji, najčešće vode u bolesti zavisnosti.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *